Iskustvo suradnje sa Srednjom školom – Centrom za odgoj i obrazovanje Zagreb

Već osmu godinu zaredom s nestrpljenjem iščekujemo poziv na radionice Srednje škole – Centra za odgoj i obrazovanje u Zagorskoj. U početku nismo znali što možemo očekivati, ali sama pomisao da ćemo svojim radom učiniti dobro djelo i pomoći Centru da omogući svojim učenicima bolje i kvalitetnije obrazovanje činila nam se dovoljnim razlogom da se odazovemo pozivu. To su ujedno bili i naši počeci te prva ozbiljnija volontiranja izvan Prirodoslovne škole Vladimira Preloga. U Centru su nas dočekali radosni profesori puni entuzijazma, topline, volje i strpljenja te time osvojili naša srca od prvoga trenutka. Kao i prije osam godina, i danas nastojimo prenijeti tu radost našim učenicima te im stoga iskrenim žarom govorimo o prekrasnim radionicama na koje moraju ići, jer se takvo što ne propušta. Nakon srdačnoga gostoprimstva uz kavu, kekse i čaj, provirujemo u učionice, prave male manufakturne radionice, i s divljenjem promatramo originalne rukotvorine požrtvovnih profesorica, čijim se radovima ne možemo načuditi. Škola zaista odiše jedinstvenom atmosferom punom ljubavi i zajedništva te stoga nije ni čudo što ondje nastaju prava mala umjetnička djela. Mnogi naši učenici na sam spomen poziva iz Zagorske podižu svoje ruke jer znaju da će se otamo vratiti punih srca i radosne duše, a sudjelovanje u radionicama dobiva potpuni smisao upravo druženjem s učenicima Centra. Takva iskustva za naše su učenike zaista neprocjenjiva, a mi profesori istinski smo sretni jer znamo da je to za njih jedina prava škola za život. U početku nam se činilo da je Centar daleko – prvo tramvajem do Mažuranićeva trga pa onda autobusom prema Voltinom, ali s godinama je i samo putovanje dobilo poseban značaj. Shvatili smo da se takvim druženjem i mi međusobno bolje upoznajemo i da nam taj, ispočetka daleki put, svakim novim odlaskom postaje sve kraći i ljepši. Sudjelovanje u volonterskim radionicama samo po sebi podrazumijeva veselje i radost, a ti su osjećaji još izraženiji kada radionice vode stručne ruke malih umjetnika, kao što je to u Centru za odgoj i obrazovanje. Uvijek iznova osjetim da se iz Zagorske vraćamo laganiji i sretniji – kao da je djelić njihove umjetnosti, ljubavi, radosti, otvorenosti, empatije i neopterećenosti postao i dio naših života i time se trajno nastanio u nama.

Irena Marinić, voditeljica volonterske skupine Prirodoslovne škole Vladimira Preloga